Rori Arčer: Jugoslavija je, formalno i faktički, bila zemlja radnika

Rori Arčer je istoričar koji se bavi društvenom istorijom Balkana u 20. veku. Arčer istražuje načine na koji su „obični“ Jugosloveni interpretirali ekonomske, političke i kulturne tenzije u poznom socijalizmu i reagovali na njih. Od 2014. godine je s Goranom Musićem radio na istraživačkom projektu Između klase i nacije: zajednice radničke klase osamdesetih u Srbiji i Crnoj Gori; godine 2015. doktorirao je u Gracu s disertacijom na temu (ne)pristupačnosti stanovanja među radničkom klasom u Beogradu, te 2016. kao koautor objavio knjigu Društvene nejednakosti i nezadovoljstvo u jugoslovenskom socijalizmu.

Trgovina ljudima u cilju radne eksploatacije

Ostvaravivanje profita kroz eksploataciju je krajnji cilj trgovaca ljudima. Radna eksoloatacija jedna je od njenih najrasprostranjenijih oblika, kojoj podleže pre svega veliki broj radnika na gradilištima širom sveta. Nezaposlenost, siromaštvo, ratovi, loše zakonske regulative itd. ove ljude dovode u nesigurni položaj koji pogoduje trgovcima ljudima.

Solidarnost na sudu

Razlog? Organizovanje javnog okupljanja koje prethodno nije bilo prijavljeno nadležnim organima. Osnova za optužnicu? Optuženi su držali govor okupljenima (?!) što ih čini „kolovođama“. Sve navedeno je bilo više nego dovoljan razlog da razgovaramo o protestu 16. jula, procesu koji se protiv njih vodi i borbi za ljudska i radnička prava koja su, suštinski, neodvojiva.

Vida Knežević: Za ozbiljne političke promene je potrebna i ozbiljna politička dimenzija

Obraćanje kustosa na otvaranju izložbe u Kontekst galeriji; Foto: Kontekst

Pre tačno deset godina u beogradskoj Kontekst galeriji se desio incident u kome su različite desničarske organizacije u sprezi sa policijom, prekinule otvaranje izložbe Odstupanje. Tim povodom prenosimo intervju koji je sa Vidom Knežević, kourednicom Mašine, članicom Kontekst kolektiva i jednom od kustoskinja izložbe uradila Luna Đorđević.

Strategija kulture: spisak desnih želja

Strategija razvoja kulture do 2027. godine, koju državne institucije Srbije žele da donesu, je dokument koji se suštinski ne bavi pitanjima razvoja kulturne proizvodnje i zadovoljenja kulturnih potreba građana. U svom nacrtu taj dokument se zasniva na ekstremno desnim premisama podsticanja šovinizma i mitomanije.