Toksična stanogradnja

Dešavanja oko slučaja „smrdljivih zgrada“ koja su poslednjih nedelja zadobila pažnju javnosti u Beogradu i Srbiji daleko su od pukog ekscesa koji se dogodio na domaćem tržištu nekretnina. Ona su posledica regulisanja stambene politike po tržišnim principima u kojima je stanovanje postalo samo još jedna unosna grana biznisa za ekonomske i političke elite. U takvom sistemu, rizike i troškove u potpunosti snosi najširi sloj stanovništva koji kroz velika odricanja pokušava da reši svoje stambeno pitanje.

Zdravstvena zaštita pred ledenim izazovom

Porast broja i učestalosti humanitarnih akcija svedoči o sve izrazitijem povlačenju države od odgovornosti za obezbeđivanje efikasne i kvalitetne, svima dostupne i javno finansirane zdravstvene zaštite. Čak i ako takva humanitarna pomoć kratkoročno ublaži posledice nekog problema ona ga ne rešava strukturno, dok dodatno stvara kontra-efekat pružanjem opravdanja za dalje urušavanje sistema društvene potpore.

Stambeno siromaštvo i (nedostajuće) politike u oblasti stanovanja u Mađarskoj: ono što nam je potrebno je radikalna re-imaginacija stanovanja (drugi deo)

Bilo koja politika u oblasti stanovanja koja daje prioritet pravičnosti mora da se temelji na široko pristupačnom socijalnom stanovanju, jer je to jedini put napretka ka prevazilaženju strukture neoliberalnog kapitalizma, čime se pruža radikalna promena u našem razmišljanju o stanovanju i o aktualnom načinu na koji ljudi žive.

Politika naplate javnog prevoza iliti osetljivi nos buržoazije

Početak septembra u Beogradu će značiti i nastavak sukoba vlasti i građana oko javnog prevoza u gradu. Privatizacija segmenata javnog gradskog prevoza je dovela do ozbiljne ugroženosti čitavog sistema javnog prevoza. U svojim izjavama koje možemo čuti poslednjih dana, predstavnici vlasti krivicu i odgovornost pokušavaju da prebace na teret građana; najavljuju se strože kontrole naplate karata i reperkusije za one koji to ne čine. Problem „naplate“ ima i svoje dublje posledice – grad se deli na centar i periferiju, na one koji mogu sebi da priušte kretanje i one koji ne mogu, na poželjne i nepoželjne. Međutim, ovakva represivna politika „naplate“ stvara i otpor.

Industrija stanovanja

Transformacija gradova iz mesta proizvodnje u mesta potrošnje podrazumeva i niz legislativnih odluka koje ne samo da legitimišu nego i doprinose tim promenama. Tako i poslednje izmene Generalnog urbanističkog plana Beograda jasno oslikavaju promene u funkciji urbanističkog planiranja putem kojih grad postaje mesto potrošnje za globalne i lokalne elite koje bi opsluživalo stanovništvo lišeno nekadašnjih mesta proizvodnje a time i bez mogućnosti sopstvene reprodukcije.

Seča medija, drugi deo

Sudeći prema dosadašnjim reformama u medijskom sektoru stupanje na snagu novog seta medijskih zakona sigurno neće dovesti do poboljšanja u ovom polju, već sasvim suprotno. Prema rečima naše sagovornice Dragane Čabarkape „Nema slobodnih medija bez slobodnih novinara“, a ta sloboda je već uveliko narušena prethodnim ciklusom privatizacije medijskih kuća, kao i smanjivanjem cene rada i radnih prava novinara i drugih radnika u ovom sektoru.

29. jul i njegova „Evropska“ pozadina

Skupština Srbije je 17. jula usvojila izmene Zakona o radu i Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Tog dana dva najveća sindikata u Srbiji su stajala ispred Skupštine u „tišini povodom smrti socijalnog dijaloga“. Danas, 29. jula, na dan kada pomenuti zakoni stupaju na snagu, postavlja se pitanje da li za tim dijalogom treba žaliti ili ne. Jer, dok tripartitni dijalog navodno podrazumeva mogućnost alternativnog ishoda, postojeće liberalne ekonomske politike koje se donose to upravo isključuju – mogućnost ekonomske alternative.

Beograd na vodi: Život kao privilegija

Izmenama Generalnog urbanističkog plana Beograda, o kojima će se diskutovati na javnoj sednici 22. jula, gradske i državne vlasti ubrzano stvaraju uslove za realizaciju megalomanskog investitorskog projekta „Beograd na vodi“. Dok se obećava uključenje Beograda na listu globalnih gradova, pretvaranje u turistički i poslovni centar Evrope, zapravo se dešava deregulacija procedura u korist investitora, kao i dalja rasprodaja javne imovine i degradacija radničkih prava.