Ovo nije naš narod
Osim političko-ekonomske bezalternativnosti neoliberalizmu, političke formacije “druge Srbije” i konzervativna desnica jednako su skloni podeli biračkog tela na dobre i loše, pametne i glupe, vredne i lenje.
Osim političko-ekonomske bezalternativnosti neoliberalizmu, političke formacije “druge Srbije” i konzervativna desnica jednako su skloni podeli biračkog tela na dobre i loše, pametne i glupe, vredne i lenje.
Oko tri hiljade radnica i radnika prisustvovalo je današnjem protestu ispred vlade Srbije koji je organizovala Konfederacija slobodnih sindikata (KSS).
Aktuelni protesti u Rumuniji, izveli su na ulice do sada najveći broj ljudi u talasu masovnih demonstracija koji traje od 2012. godine. Korupcija kao povod nezadovoljstva nije nova stvar u političkom životu te zemlje, a osim velikog mobilizacijskog potencijala ona je postala i dobro oruđe za prikrivanje klasnih i ideoloških razlika.
Da li će predsednički izbori ponuditi nekakvu alternativu? Ako je i bilo dilema oko ovog pitanja, razvejao ih je već sam početak kampanja za izbore koji još nisu ni raspisani. Opozicioni kandidati svoje predloge svode na prepakivanje stare priče o manjem zlu – što samo prikriva nedostatak stvarnih alternativnih predloga.
Nakon intervjua koji je za Krik dala Marija Mali, politička pozicija njenog bivšeg supruga je ozbiljno uzdrmana.
Novi sindikat zdravstva Srbije juče je održao konferenciju za štampu u Medija centru u Beogradu povodom kadrovskog stanja u javnom zdravstvenom sistemu.
Vešta upotreba društvenih mreža, antiimperijalistička retorika i prizivanje socijalne pravde deluju kao dovoljni za pozicioniranje na političkoj sceni. Međutim, da li iza pompeznih izjava nužno stoje antisistemski akteri?
Voz. Prethodnih dana veoma popularan termin u razgovorima širom regiona. Dok je za elite loše dizajnirani voz predstavljao ulog za nove izborne igre, za većinu populacije on izaziva sećanja i strahove na blisku ratnu prošlost.
Tekst je deo publikacije „ABC socijalizma” u kojoj grupa autora okupljenih oko časopisa Jakobin pokušava da ponudi kratke, jasne i informativne odgovore na neka od najčešćih pitanja o socijalizmu, kao uvod u ideje koje su tokom decenija nakon Drugog svetskog rata bile anatemisane u mejnstrim američkom kontekstu, a danas ponovo okupiraju pažnju sve većeg broja ljudi. Prevod ove publikacije će uskoro biti dostupan na srpsko-hrvatskom jeziku u izdanju Centra za politike emancipacije.
Devastirajuća kriza koja je postala globalna 2008. godine uzdrmala je ruševine leve tradicije. Okrnjeni elementi počinju se slagati u nove male celine. To ne bi bilo moguće bez mnogobrojnih zajednica, društvenih pokreta i pojedinaca koji nisu prestali da sanjaju realnu utopiju solidarnosti, slobode i jednakosti, pokušavajući da delaju u njenu korist. Jedan od takvih protagonista je Leo Panič (Leo Panitch), profesor političkih nauka na Univerzitetu Jork u Torontu, koji je, kako sam kaže, na osnovnim studijama, nakon čitanja Marksovog Predgovora za prilog kritici političke ekonomije šapnuo svom drugu Semu Gindinu (Sam Gindin) „Mislim da sam marksista“.
Jedan od poslednjih antikolonijalnih revolucionarnih vođa, Fidel Kastro, je preminuo kasno sinoć u Havani.
Najavljeni pa otkazani štrajk zaposlenih u pravosuđu, pokazao je slabu pregovaračku moć sindikata usled artikulacije isključivo partikularnih zahteva, ali i zahvaljujući posledicama dugogodišnje reforme pravosuđa. Ono što je učinio vidiljivim jesu posledice uvođenja institucija privatnog izvšitelja i notara po pitanju slabljenja radničke borbe unutar ovog sektora, kao i činjenicu da se čitavo pravosuđe instrumentalizuje za potrebe bolje poslovne i investicione klime.
Povodom predstojeće konferencije „Povratak utopije: socijalističke strategije danas“ u organizaciji Centra za politike emancipacije koja se održava u Beogradu od 15. do 17. novembra na Kolarcu i u Muzeju istorije Jugoslavije, objavljujemo intervju sa Artanom Sadikuom, aktivistom levog pokreta Solidarnost i predavačem na Institutu društvenih i humanističkih nauka u Skoplju.
Tekst je deo publikacije „ABC socijalizma” u kojoj grupa autora okupljenih oko časopisa Jakobin pokušava da ponudi kratke, jasne i informativne odgovore na neka od najčešćih pitanja o socijalizmu, kao uvod u ideje koje su tokom decenija nakon Drugog svetskog rata bile anatemisane u mejnstrim američkom kontekstu, a danas ponovo okupiraju pažnju sve većem broju ljudi. Prevod ove publikacije će uskoro biti dostupan na srpsko-hrvatskom jeziku u izdanju Centra za politike emancipacije.
Nakon sveopšteg iznenađenja i neverice, svima ostaje samo da prihvate rezultat predsedničkih izbora u Americi – Donald Tramp je pobedio. Ovakav ishod i novi predsednik u Beloj kući samo je novi nivo surove realnosti liberalne demokratije u kojoj elite ojačavaju mehanizme kontrole nad političkim i ekonomskim sistemima.
Dok se neoliberalna hegemonija decenijama strpljivo gradila putem različitih strategija, levica je polako gubila iz vida svoje organizacione modele. Usvajanjem različitih oblika aktivističkog delovanja, često se upadalo u zamku kratkoročnih akcija i preteranog individualizma. Iako aktivizam kao oblik političkog delovanja ima svoje učinke, nužno je promisliti i druge, organizacione oblike borbe, koliko god to bio dugotrajan i mukotrpan posao.
Prošlo je još jedno leto a sa njim polako jenjavaju i uzavrela nacionalistička naklapanja regionalnih političkih elita. Svako od „lidera“ je koristio ove političke tenzije kako bi se učvrstio na vlasti i popravio položaj svoje interesne grupe. Ipak, kiše jesenje nas polako vraćaju u realnost u kojoj se međunacionalni sukobi koriste kao paravan iza kojeg se kriju visoke cene i male plate, tamo gde ih ima.
Dugo očekivani ekspoze nedavno je konačno predstavljen javnosti nagon čega je nova vlada formirana. Srbiju do 2020. premijer vidi kao najbrže rastuću zemlju na evropskom kontinentu. Međutim, očiglednim zaoštravanjem neoliberalnih reformi, daljim smanjivanjem radničkih prava, nastavkom privatizacionih procesa i sve manje dostupnim obrazovnim i zdravstvenim sistemom, taj „rast“ je rezervisan samo za malobrojne.
Savremena srpska mitološka priča o „Zoranu” polako dobija svoje krajnje obrise. Prenošen od jedne do druge stranačke nomenklature ovaj mit je više od jedne decenije „demokratama” služio kao legitimacija „pravih” političkih vrednosti. Međutim, u poslednjoj epizodi glavni „arhineprijatelj” pokazuje da je zapravo on glavni nastavljač politika liberalizacije i privatizacije.
Otpor projektu Beograd na vodi, je kroz akcije koje organizuje inicijativa Ne da(vi)mo Beograd doveo do najmasovnijih protesta u poslednjih petnaest godina. I dok masovnost, ali i nejasnoće u političkoj artikulaciji protesta pozivaju na dalje analize i pokušaje usmeravanja pokreta, i dok je mogućnost politizacije protesta i dalje otvorena (ali i sasvim neizvesna), jedno je sasvim sigurno – ona se može desiti samo jasno levom politizacijom. Vidimo se na protestu!
U potpunosti nemarni odnos velikih sindikalnih centrala prema katastrofalnom stanju radnih prava, ove godine je kulminirao u povodu Praznika rada. Izostankom organizovanja prvomajskog protesta, štaviše, cinično prebacujući odgovornost za to na same radnike, sindikalni lideri su pokušali da ukinu mogućnost da oni koji tog dana, ipak žele da se priključe protestnoj šetnji, to i urade. Postavlja se pitanje, kome i čemu oni zaista služe?